marksizam
Marksizam je socijalna, politička i ekonomska filozofija nazvana po Karlu Marxu koja ispituje učinak kapitalizma na rad, produktivnost i ekonomski razvoj i zalaže se za radničku revoluciju za svrgavanje kapitalizma u korist komunizma. Marksizam smatra da borba između društvenih klasa, posebno između buržoazije ili kapitalista, i proletarijata, ili radnika, definira ekonomske odnose u kapitalističkoj ekonomiji i neizbježno će dovesti do revolucionarnog komunizma.
Ključni odvodi
- Marksizam je socijalna, politička i ekonomska teorija podrijetla Karla Marxa koja se usredotočuje na borbu između kapitalista i radničke klase.
- Marx je napisao da su odnosi moći između kapitalista i radnika urođeni eksploatacijom i da će neminovno stvoriti klasni sukob.
- Vjerovao je da će ovaj sukob u konačnici dovesti do revolucije u kojoj će radnička klasa svrgnuti kapitalističku klasu i preuzeti kontrolu nad ekonomijom.
Razumijevanje marksizma
Marksizam je i socijalna i politička teorija koja obuhvaća marksističku teoriju sukoba klase i marksističku ekonomiju. Marksizam je prvi put javno formuliran u pamfletu „Komunistički manifest“ iz 1848. Karla Marxa i Friedricha Engelsa, koji izlaže teoriju klasne borbe i revolucije. Marksanska se ekonomija fokusira na kritike kapitalizma koje je iznio Karl Marx u svojoj knjizi Das Kapital iz 1867. godine.
Marxova teorija klasa prikazuje kapitalizam kao jedan korak u povijesnom napredovanju ekonomskih sustava koji slijede jedan drugoga u prirodnom slijedu vođenom ogromnim bezličnim silama povijesti koje se odigravaju ponašanjem i sukobom između društvenih klasa. Prema Marxu, svako je društvo podijeljeno na niz društvenih klasa, čiji članovi imaju više zajedničkog jedni s drugima nego s pripadnicima drugih društvenih klasa. U kapitalističkom sustavu Marx je vjerovao da društvo čine dvije klase, buržoazija ili vlasnici poduzeća koji kontroliraju sredstva za proizvodnju, i proletarijat, odnosno radnici čija radna snaga pretvara sirovu robu u vrijednu ekonomsku robu. Buržoazija kontrolira sredstva za proizvodnju daje im moć nad proletarijatom, što im omogućuje da ograniče mogućnost radnika da proizvode i dobiju ono što im je potrebno za opstanak.
Marx je vjerovao da se kapitalizam temelji na robama, koje su stvari kupljene i prodane. Po Marxovom mišljenju, radnička snaga je oblik robe. No, kako obični radnici ne posjeduju sredstva za proizvodnju, poput tvornica, zgrada i materijala, oni imaju malo snage u kapitalističkom ekonomskom sustavu. Radnici su također lako zamjenjivi u razdobljima visoke nezaposlenosti, što dodatno devalvira njihovu percipiranu vrijednost.
Da bi maksimalizirali dobit, vlasnici tvrtki imaju poticaj da dobiju najviše posla od svojih radnika, a istovremeno im isplaćuju najniže moguće plaće. Posjeduju i krajnji proizvod koji je rezultat rada radnika, a na kraju profitiraju od njegove viška vrijednosti, što je razlika između troškova koji proizvedu proizvod i cijene po kojoj se na kraju proda.
Da bi zadržala svoju moć i privilegije, buržoazija koristi socijalne institucije kao oruđe i oružje protiv proletarijata. Vlada provodi volju buržoazije fizičkom prisilom za primjenom zakona i prava privatnog vlasništva na sredstva za proizvodnju. Mediji i akademici, ili inteligencija, proizvode propagandu za suzbijanje svijesti o klasnim odnosima proletarijata i racionaliziraju kapitalistički sustav. Organizirana religija pruža sličnu funkciju uvjeriti proletarijat da prihvati i podvrgne se vlastitom iskorištavanju temeljenom na izmišljenoj božanskoj sankciji, koju je Marx nazvao "opijumom masa". Bankarski i financijski sustav olakšava konsolidaciju kapitalističkog vlasništva nad proizvodnim sredstvima, opskrbljuje radnike predatorskim dugom, a inženjere redovitim financijskim krizama i recesijama kako bi osigurali dovoljnu opskrbu nezaposlenom radnom snagom kako bi potkopali pregovaračku moć radnika.
Marx je smatrao da kapitalizam stvara nepravednu neravnotežu između kapitalista i radnika koji njihov rad iskorištavaju za svoju korist. Zauzvrat, ovo iskorištavanje navodi radnike na to da njihovo zaposlenje vide samo kao sredstvo za opstanak. Budući da radnik ima malo osobnih uloga u procesu proizvodnje, Marx je vjerovao da će se od njega otuđiti i ogorčiti prema vlasniku tvrtke i vlastitoj čovječnosti.
Prema Marxovom mišljenju, ekonomski čimbenici i odnosi između društvenih klasa usko su povezani. Srodne nejednakosti i iskorištavajući ekonomski odnosi između proletarijata i buržoazije u konačnici bi doveli do revolucije u kojoj će kapitalizam biti ukinut. Iako su radnici fokusirani na osnovni opstanak, kapitalistički vlasnici tvrtki brinu se o pribavljanju sve više novca. Prema Marxu, ova ekonomska polarnost stvara društvene probleme koji bi se na kraju mogli otkloniti socijalnom i ekonomskom revolucijom.
Stoga je mislio da kapitalistički sustav svojstveno sadrži sjeme vlastitog uništenja, jer će otuđenje i iskorištavanje proletarijata koji su temeljni za kapitalističke odnose neizbježno natjerati radničku klasu da se pobuni protiv buržoazije i iskoristi kontrolu nad sredstvima proizvodnje. Ovu revoluciju vodili bi prosvjetljeni vođe, poznati kao avangarda proletarijata, koji razumiju klasnu strukturu društva i koji bi objedinili radničku klasu podizanjem svijesti i klasne svijesti. Kao rezultat revolucije, Marx je predvidio da će privatno vlasništvo nad proizvodnim sredstvima biti zamijenjeno kolektivnim, pod komunizmom ili socijalizmom .
Usporedba investicijskih računa Ime dobavljača Opis Otkrivanje oglašavača × Ponude koje se pojavljuju u ovoj tablici potječu od partnerstava od kojih Investopedia prima naknadu.