Mikroekonomija
Mikroekonomija je društvena znanost koja proučava implikacije ljudskog djelovanja, posebno o tome kako te odluke utječu na korištenje i raspodjelu oskudnih resursa. Mikroekonomija pokazuje kako i zašto različite robe imaju različite vrijednosti, kako pojedinci donose efikasnije ili produktivnije odluke te kako pojedinci najbolje koordiniraju i surađuju jedni s drugima. Općenito govoreći, mikroekonomija se smatra potpunijom, naprednijom i ustaljenijom znanošću od makroekonomije.
02:23Što je mikroekonomija?
Razumijevanje mikroekonomije
Mikroekonomija je proučavanje ekonomskih tendencija ili onoga što će se vjerojatno dogoditi kad pojedinci donesu određene odluke ili kada se faktori proizvodnje promijene. Pojedinačni akteri često su grupirani u mikroekonomske podskupine, poput kupaca, prodavača i vlasnika tvrtki. Te grupe stvaraju ponudu i potražnju resursa, koristeći novac i kamatne stope kao mehanizam za određivanje cijene za koordinaciju.
Ključni odvodi
- Mikroekonomija proučava odluke pojedinaca i firmi o raspodjeli resursa za proizvodnju, razmjenu i potrošnju.
- Mikroekonomija se bavi cijenama i proizvodnjom na jedinstvenim tržištima i interakcijom između različitih tržišta, ali proučavanje agregata za cijelu ekonomiju prepušta makroekonomiji.
- Mikroekonomisti koriste matematiku kao jezik za formuliranje teorija i promatračkih studija kako bi testirali svoje teorije u odnosu na stvarne tržišne performanse.
Koristi mikroekonomije
Kao čisto normativna znanost, mikroekonomija ne pokušava objasniti što bi se trebalo dogoditi na nekom tržištu. Umjesto toga, mikroekonomija samo objašnjava što očekivati ako se promijene određeni uvjeti. Ako proizvođač povisuje cijene automobila, mikroekonomija kaže da će potrošači teže kupovati manje nego prije. Ako se u Južnoj Americi uruši glavni rudnik bakra, cijena bakra će se povećavati jer je opskrba ograničena. Mikroekonomija bi mogla pomoći ulagaču da shvati zašto Apple Inc. cijene akcija mogu pasti ako potrošači kupuju manje iPhonea. Mikroekonomija bi također mogla objasniti zašto veća minimalna plaća može natjerati The Wendy's Company da zaposli manje radnika. Mikroekonomija može odgovoriti na ovakva pitanja koja mogu imati vrlo široke posljedice na ekonomiju; međutim, pitanja o agregatnim ekonomskim brojevima i dalje su područje makroekonomije, poput onoga što bi se moglo dogoditi s bruto domaćim proizvodom (BDP-om) Kine 2020. godine.
Metoda mikroekonomije
Većina suvremenih mikroekonomskih studija provodi se prema općoj teoriji ravnoteže koju je razvio Léon Walras u Elementi čiste ekonomije (1874) i teorija djelomične ravnoteže, a uveo Alfred Marshall u Principi ekonomije (1890). Maršalije i Walrazijeve metode spadaju pod veći krov neoklasične mikroekonomije. Neoklasična ekonomija usredotočena je na način na koji potrošači i proizvođači donose racionalne odluke kako bi maksimizirali svoje gospodarsko blagostanje, s obzirom na ograničenja raspoloživih prihoda i resursa. Neoklasični ekonomisti pojednostavljuju pretpostavke o tržištima - poput savršenog znanja, beskonačnog broja kupaca i prodavača, homogene robe ili statičkih varijabilnih odnosa - kako bi konstruirali matematičke modele ekonomskog ponašanja.
Ove metode pokušavaju prikazati ljudsko ponašanje na funkcionalnom matematičkom jeziku, što omogućava ekonomistima da razviju matematički testirane modele pojedinih tržišta. Kao logički pozitivisti, neoklasici vjeruju u izgradnju mjerljivih hipoteza o ekonomskim događajima, a zatim koristeći empirijske dokaze da vide koje hipoteze najbolje djeluju. Za razliku od fizičara ili biologa, ekonomisti ne mogu izvoditi ponovljive testove, pa njihovo empirijsko istraživanje ovisi o prikupljanju i promatranju ekonomskih podataka sa stvarnih svjetskih tržišta. Ekonomska učinkovitost tržišta tada se određuje koliko se stvarna tržišta pridržavaju pravila modela.
Osnovni pojmovi mikroekonomije
Studija mikroekonomije uključuje nekoliko ključnih koncepata, uključujući (ali ne ograničavajući se na njih):
- Teorija proizvodnje: Ovo je proučavanje proizvodnje - ili procesa pretvaranja inputa u izlaz. Proizvođači žele odabrati kombinaciju inputa i način kombiniranja koji će umanjiti troškove kako bi povećali svoju dobit.
- Teorija korisnosti: Analogno teoriji proizvodnje, potrošači će odlučiti kupiti i konzumirati kombinaciju dobara koja će povećati njihovu sreću ili „korisnost“, s obzirom na ograničenje prihoda koji su na raspolaganju da potroše.
- Teorija cijena: Teorija proizvodnje i teorija korisnosti djeluju u svrhu stvaranja teorije ponude i potražnje, koje određuju cijene na konkurentnom tržištu. Na savršeno konkurentnom tržištu zaključuje da je cijena koju zahtijevaju potrošači jednaka onoj koju daju proizvođači. To rezultira ekonomskom ravnotežom.
- Industrijska organizacija i struktura tržišta: Mikroekonomisti proučavaju mnoge načine na kojima se tržišta mogu strukturirati, od savršene konkurencije do monopola, te načine na koji će se proizvodnja i cijene razvijati na tim različitim vrstama tržišta.