Stopa štednje
Stopa štednje je iznos novca, izražen u postotku ili omjeru, koji osoba oduzima od raspoloživog osobnog dohotka kako bi izdvojio kao gnijezdo jaje ili za umirovljenje. Nakupljeni novac obično se ulaže u ulaganja s vrlo niskim rizikom (ovisno o različitim čimbenicima, kao što je očekivano vrijeme do odlaska u mirovinu), poput fonda novčanog tržišta ili osobnog mirovinskog računa (IRA) sastavljenog od neagresivnih uzajamnih fondova, dionica, i obveznice.
Smanjenje stope štednje
Godinama je stopa štednje u Sjedinjenim Državama opadala. U 1970-im i 1980-ima stopa osobne štednje bila je u rasponu od 5 do 7%, ali se smanjila na 1 do 3% u 21. stoljeću. Stopa štednje porasla je u SAD-u počevši od 2008. s početkom recesije, dosegnuvši 8%, ali se smanjila, nastavivši ukupni negativni trend štednje u američkoj ekonomiji. Od ožujka 2018. stopa štednje u SAD-u iznosi 3, 1%. Otkako je Federalne rezerve počele pratiti stopu štednje u Sjedinjenim Državama, najveća stopa bila je 17% u svibnju 1975. Oštro nasuprot tome, stopa kineske štednje iznosi oko 30%.
Što utječe na stopu štednje?
Prosječna nacionalna stopa štednje često se određuje načinom na koji kultura gleda na dug, na vrijednosti imovine i na način strukturiranja gospodarstva. Ekonomije orijentirane na potrošnju imaju niže stope štednje; u Sjedinjenim Državama potrošnja čini oko 75% ekonomije. Gospodarstva poput Kine, koja je više orijentirana na ulaganja, imaju veće stope štednje. Stope štednje imaju tendenciju padati s godinama populacije i troše svoje ušteđevine umjesto da im se dodaju. Na stope štednje utječe rast plaća, kao i politika kamatnih stopa središnjih banaka. Ostali čimbenici koji smanjuju stope štednje uključuju povećanje bogatstva, povećanje pristupa kreditima i povećanje produktivnosti rada.
'Stopa štednje' i ekonomija
Studije su pokazale da ekonomski faktori mogu značajno utjecati na stopu štednje u SAD-u. Na primjer, kamatne stope mogu imati pozitivnu povezanost sa stopom štednje. To se događa jer, kako kućanstva vide da mogu imati više u budućnosti nego što čine u sadašnjosti i odluče potrošiti manje, fenomen poznat kao "efekt supstitucije". Drugi princip, "učinak dohotka", pokazuje da niže kamatne stope obećavaju manji prihod od uštede, smanjujući tako poticaj za štednju i povećanje potrošnje. Ekonomisti vjeruju da veće kamatne stope dovode do manje ukupne potrošnje i većih ušteda jer efekt supstitucije nadmašuje učinak prihoda.
'Stopa štednje' i prihoda
Razina prihoda također igra važnu ulogu u određivanju stope štednje. Postoji pozitivan odnos između GPD-a po glavi stanovnika i štednje, s tim da primatelji s niskim primanjima troše većinu svog novca na osnovne potrepštine, a bogatiji pojedinci kupuju luksuzne stvari, dok uživaju u visokoj stopi štednje. Međutim, odnos se ne nastavlja prema gore u nedogled i teži se izravnavanju.
Teorija Ricardijeve ekvivalencije kaže da se privatna štednja povećava jer se javna štednja smanjuje. Stoga će povećanje javnog duga potaknuti pojedince da troše manje i štede više dok se pripremaju za eventualno povećane poreze za financiranje duga.
Izračunavanje "Stope štednje"
Stopa štednje predstavlja omjer osobne štednje i raspoloživog osobnog dohotka i može se izračunati za gospodarstvo u cjelini ili na osobnoj razini. Federalne rezerve definiraju raspoloživi dohodak kao sve izvore prihoda umanjene za porez koji plaćate na taj dohodak. Vaša ušteda je raspoloživi prihod umanjen za rashode, poput plaćanja kreditnom karticom i komunalnih računa. Ako koristite preostalih 30 000 američkih dolara nakon oporezivanja (raspoloživog dohotka) i potrošite 24 000 dolara na rashodima, vaša ušteda iznosi 6 000 dolara. Podjelom uštede na vašem raspoloživom dohotku dobivate stopu uštede od 20% (6, 000 / $ 30, 000 x 100).
Usporedba investicijskih računa Ime dobavljača Opis Otkrivanje oglašavača × Ponude koje se pojavljuju u ovoj tablici potječu od partnerstava od kojih Investopedia prima naknadu.