Uvod u doznake

Svake godine radnici migranti šalju milijarde dolara u svoje matične zemlje, a prema nekim procjenama ukupna vrijednost doznaka iznosi više od 200 milijardi dolara. U nekim zemljama doznake čine znatan dio BDP-a. Kako djeluju doznake i koje su neke od zamki s kojima se suočavaju zemlje u razvoju kada se bave tako velikim priljem gotovine?

Doznake su sredstva koja migranti prenose u njihovu matičnu zemlju. To su privatne uštede radnika i obitelji koje u domovini troše na hranu, odjeću i druge izdatke, a koje pokreću kućno gospodarstvo. Za mnoge države u razvoju novčane doznake građana koji rade u inozemstvu predstavljaju izvor uvoza prijeko potrebnih sredstava. U nekim slučajevima sredstva od doznaka premašuju pomoć koja je poslana iz razvijenog svijeta i premašuju ih samo izravna strana ulaganja (FDI). (Za više informacija pogledajte Ponovno ocjenjivanje tržišta u nastajanju .)

Doznake i nacije u razvoju
Mnoge zemlje u razvoju imaju poteškoće s posudbom novca, baš kao što bi kupac za prvu kuću mogao imati poteškoća oko dobivanja hipoteke. Nacije u razvoju - vrsta na koju se najvjerojatnije oslanjaju na doznake - imaju manje stabilne vlade i manju vjerojatnost da će otplatiti dug ili ne mogu platiti dug. Iako organizacije poput Svjetske banke mogu osigurati financijska sredstva, ta se sredstva često isporučuju s priloženim nizovima. Za vlade zemalja u razvoju ovo može biti jednostavno preveliki korak na suverenitetu, pogotovo ako se vlast drži nitima. (Da biste saznali više, pogledajte što je Svjetska banka? )

Doznake daju mogućnost državama da sami financiraju razvoj; međutim, poput tinejdžera iscrpljenog novcem od prvog posla, zemlje u razvoju prvo moraju shvatiti što je potrebno za učinkovito korištenje sredstava doznaka. Da bi se ta sredstva učinkovito iskoristila, zemlja prvo mora razviti politike koje promiču pametan, stabilan rast i osigurati da rast nije koncentriran isključivo na gradove.

Učinci zemlje
Teško je pratiti kako se troše sredstva iz doznaka, jer se radi o privatnim transferima. Neki ekonomisti vjeruju da primatelji koriste sredstva za kupovinu potrepština poput hrane, odjeće i stanovanja, što u konačnici neće potaknuti razvoj jer te kupovine nisu ulaganja u najstrožem smislu (kupovina majice nije isto što i ulaganje u proizvodnju majica tvornica). Drugi ekonomisti vjeruju da sredstva iz inozemstva pomažu u razvoju domaćeg financijskog sustava. Iako se doznake mogu slati putem bankovnih prijenosa, mogu se slati i bankama i drugim financijskim institucijama. Ovisno o ograničenjima kretanja kapitala širom zemlje, ti fondovi ne samo da mogu pojedincima pomoći u plaćanju potrošnje dobara i usluga, već se mogu koristiti i za davanje zajmova poslovnim subjektima ako se uštede, a ne potroše. Neke banke mogu čak pokušati uspostaviti podružnice u inozemstvu kako bi olakšali prijenos doznaka.

Istraživanje je također pokazalo da migranti koji se vraćaju s posla u inozemstvu imaju veću sklonost razvoju vlastitog posla. Vidjeli su kako se poslovanje vodi u razvijenim zemljama i sposobni su prepoznati trendove u svojoj zemlji te stvoriti tvrtku koja će iskoristiti mogućnosti.

Priliv novca od doznaka uspoređivan je s padom prihoda koji primaju zemlje s velikim zahtjevima za potražnjom, poput nafte. Vlade tih zemalja, koje su napunjene novcem, često obilno troše na socijalne programe ili loše isplanirane projekte i nađu se u problemima kad usporava potražnja za određenom robom. Za razliku od prihoda od nafte, koje obično ima država, doznake se šalju pojedincima koji su zaduženi za potrošnju.

Problemi s doznakom
Iako su doznake važna spasilačka linija u mnogim zemljama u razvoju, one također mogu poticati ovisnost o vanjskim protocima kapitala, umjesto da zemlje u razvoju potiču na održivo lokalno gospodarstvo. Što više zemlja ovisi o priljevima sredstava iz doznaka, to će više ovisiti o tome da će globalna ekonomija ostati zdrava.

Na tijek doznaka može negativno utjecati pad globalne ekonomije. Radnici zaposleni u inozemstvu mogu izgubiti posao ako su u izrazito cikličkoj industriji, poput građevine, i možda će morati prestati slati doznake. To ima dvostruki učinak. Prvo, matična zemlja može vidjeti da se značajan dio prihoda presuši, pa stoga neće biti u mogućnosti financirati projekte ili nastaviti razvoj. Drugo, radnici koji su se preselili u inozemstvo mogu se vratiti kući, pogoršavajući problem povećanjem potražnje za uslugama na već zategnutoj ekonomiji.

Makroekonomski učinci
Veliki priljevi u stranoj valuti mogu uzrokovati porast domaće valute, što se često naziva i nizozemskom bolešću. To zauzvrat čini izvoz zemlje manje cjenovno konkurentnim, jer roba postaje skuplja drugim zemljama kako domaća valuta raste. Budući da se domaća valuta vrednuje više, potrošnja uvoza počinje rasti. To može uništiti domaću industriju zemalja u razvoju. Međutim, priljev gotovine također može pomoći zemlji primateljici da smanji svoju platnu bilancu. (Da biste saznali više, pogledajte Što je međunarodna trgovina? )

Važno je napomenuti da migranti ne putuju samo u najveća svjetska gospodarstva radi posla; umjesto toga odlaze tamo gdje je vjerojatnost za posao najveća. Iako se poslovi povezani sa gradnjom često smatraju odabranim poslom, mnogi radnici se slijevaju u zemlje koje razvijaju i svoje gospodarstvo. zemlje bogate robom imaju veliku potražnju za radnom snagom, jer izgledi za povećanje cijena robe i dalje ostaju stalni.

Prema izvješću Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) otprilike 3% svjetskog stanovništva boravilo je izvan svoje zemlje 2000. godine. Integriraniji i globaliziraniji svijet omogućio je da radni pokreti između zemalja postanu fluidniji, s sve više i više radnika koji se sele u inozemstvo u potrazi za načinima da osiguraju svoje obitelji. Dakle, imigranti koji žele vratiti doznake postali su sastavni dio ekonomije.

Sredstva koja imigranti šalju kući vode tvrtke za prijenos žiga u poslu i omogućavaju zemlji da kupuje uvoz. Imigranti konzumiraju robu i usluge koje pružaju domaći radnici. Prisutnost stranih radnika može pomoći ublažavanju nestašice radne snage. Uloga tih radnika više je partnerstvo, pri čemu radnici imigranti pomažu razvijenim zemljama da se šire i dalje šalju dio svojih prihoda kući kao doznake. Osim toga, društvene mreže koje stvaraju strani radnici mogu povećati doseg razvijenih zemalja i potaknuti integriranije kulturno razumijevanje kroz interakcije s lokalnim stanovništvom.

Zaključak
Imigracija je često glavna tema u domaćoj politici, a raščlanjivanje činjenica iz fikcije kada je u pitanju ekonomski učinak stranih radnika može biti teško. Suština je da su doznake važan čimbenik u globalnoj ekonomiji i pomažu u rastu doma i u inozemstvu. Važno je da razvijeni svijet pruži smjernice o opreznoj upotrebi tih sredstava, a zemljama u razvoju da razviju politike koje će osigurati da rast bude učinkovit i dobro planiran. (Da biste saznali više, pogledajte 3 načina kako imigracija pomaže i šteti ekonomiji .)